impresije

tjedan je dana kako sam se vratila iz irske.
zemlju stvarno vrijedi vidjeti, a pivo je predobro :)

piti guinness vrhunske kvalitete u baru
na sedmom katu destilerije u dublinu
s panoramskim pogledom na taj glavni grad irske...
kaj da vam više velim?!!
s tom slikom se svako jutro budim, he he...
niti u jednom pubu nije crno pivo tak fino :)

je. bilo je lijepo u svakom pogledu.
zeleni ili smaragdni otok, bilo kako kome drago,
ima mnooogo kutaka u koje valja zaviriti...

pivo, pubovi, rijeka liffey koja teče kroz dublin,
ha'penny bridge, sv. patrik, djetelina s tri lista,
harfa, dvorac malahide, rock of cashel, cliffs of mohair...
motivi su koji određuju irsku i čine je jedinstvenom.

i društvo je bilo za pamćenje :))

mogla bih i slike staviti, imam ih puno i baš sam na njih ponosna :)
za početak evo grebena na obali atlantskog oceana,
meni naaajljepše mjesto u irskoj:

CLIFFS OF MOHAIR

prije tjedan dana ostvarila mi se želja.
bila sam u omišu u vrijeme festivala dalmatinskih klapa.
ugođaj je bio savršen :)
baš onakav kakvim sam si ga zamislila!

bio je to 40. jubilarni festival i pjevala je klapa iz mog grada :)
volim kad dođe do takvog poklapanja..
daje posebno značenje trenutku :)
prepustila sam se ozračju koje je stvorila pjesma,
višeglasni napjevi unutar kamenih ulica starog grada...

impresivna su brda iznad omiša
i tvrđava nad cetinom.

omiš me totalno pridobio!
vratit ću se tamo slijedeće godine,
kupati u bistrom moru,
popeti se do druge tvrđave,
otići do brača brodom,
skupiti ekipu za rafting na cetini!

smokve još nisu dozrijele, ali slatko mirišu :)
mene su međutim obuzeli mirisi oleandera
kojih stvarno ima posvuda - bijelih, crvenih, ružičastih...

imala sam prekrasan pogled s prozora
na modro more i brač u daljini.
i ružičasti oleandar pred balkonom.

OLEANDAR

volim more...
bez obzira na vrućine, opekotine od sunca i sunčanicu.

ovo sam ljeto krenula na more - radno.
desetogodišnjaci su odradili školu plivanja.
tako su oni učili plivati kad su učitelji odlučili izaći iz hlada :)
budila sam ih ujutro, vodila na doručak, plažu,
gasila svjetlo prije spavanja, tješila ih...

osjetila sam sunce na svojoj koži, plivala, veslala,
mazala kremom za sunčanje dječje noseve i leđa :)

penjali smo se jednog jutra po obližnjem brdu
i mirisali smilje, kadulju i borovinu...

kad su djeca tonula u san zapjevali smo uz gitaru i vino.

deset je dana brzo prošlo.
djeca su naučila plivati.
jedva sam čekala povratak kući.

volim to malo mjesto na lošinju,
ali mi je draže kad sam bez obveza
i u društvu svojih bliskih i dragih ljudi :)

NEREZINE

naravno, u kiši ima draži.
kad poslije nje dođe sunce...argh!
ovi tvrdoglavi oblaci nas ne napuštaju
od silne ljubavi prema biljnom svijetu :)

srećom, u predvečerje se sunce na zapadu
provuklo kroz prozorčić u tamnom oblaku
i stvorilo odmah dvije prekrasne duge :))
ne moš' bez ljepote...

već dugo nisam vidjela tako punu dugu.
blistala je na nebu jakim, izražajnim bojama
u društvu svoje big sister.

da, iznad male bila je velika duga.
duga duga!

zvali su me duga nekoć...

prizivam sunce pjesmom iz mjuzikla.
hm...ako sutra osvane sunčano jutro
znači da sam uspjela!

nakon kiše dolazi sunce.
naravno...

jutros sam mailom dobila odličnu pjesmu
pustila je, pronašla lyrics i zagalamila :)
s rukama u zraku pred kompom,
a mama uletava u sobu:
jutarnje solo karaoke :)

pijem omiljeni nes, ogrnuta najdražom vunenom vestom.
oblačno je vani...zumbuli preda mnom u vazi.
uh, najradije bih ih pojela, mirišu predobro.

oribala sam kupaonicu domestosom.
ruke mi sad odvratno smrde.
al je u kuponici milina - he,he!
nadam se da se sutra neću probuditi napućenih usnica poput severine.
jedno sam se jutro probudila, a usne ko' da su pune silikona!
prestrašno!! nazvala sam na posao da ne dolazim...
i od svih alergjskih reakcija na sredstva za čišćenje
meni naoteknu - usnice! koja sam ja sretnica :)
moj bivši koji se probudio kraj mene bio je oduševljen!

ne pere me već dugo osjećaj suvišnosti.
razlog je bila svađa s mamom, mamom koja je zakon,
koju volim i s kojom puno razgovaram,
otkad me konačno doživljava kao odraslu osobu.
jedino što je meni kao djetetu falilo je to
što me mama nikad nije zagrlila i rekla mi da me voli,
nikad mi nije uputila osmijeh pun topline i nježnosti.
zato još uvijek imam strahove da me mama ne voli.
a pokazala mi je to na mnogo, mnogo drugih načina.

hvala mama što te imam!

POPODNEVNI GUŠT

čemu moje postojanje uopće?
to se danas pitam...

odrasla sam u obitelji bez zagrljaja,
bez priča za laku noć i puse u obraz...
niti za rođendan...

i opet sam tužna.
utjehu mi trenutno pruža lukyjeva pjesma:

Znam predugo ja na te sam čeka
i gleda kad ćeš doć mi ti svaki dan.
Da ne bi se plaši škriputanja u tami,
ja san se vinča jer nisam više moga sam.
Vinča san Zoru da jutro me ne budi iz sna,
vinča san Lunu da svaku noć mi na nebu sja,
vinča san Pismu, bar me ona doma čekat zna,
vinča san More, plovi duša u val beskraja...

ah, završio vikend.
radno. do sad sam piskarala,
pripremala se za posao.

dan sam odlično provela!
gazila sam proljetni snijeg na sljemenu.
gore još cvatu visibabe i drijemovci.
na drveću ima suhog lišća od prošle jeseni.
zimsko-proljetni-jesenji krajolik na zagrebačkoj gori.
a u srcu ljeto!

popila sam finu kavu s pogledom na zagorske brege
i pivo koje mi je izoštrilo osjetila, da!
dobro pivo u još boljem društvu :))

prije podne sam šetala maksimirskom šumom
do petog jezera.
šafrane su zamijenile bijele šumarice.
jezerom plivaju patke u paru,
a jedan usamljeni patak je zadrijemao u društvu
velikih kalifornijskih kornjača:

PATAK & CO.

današnja šetnja je urodila novim fotkama.
nebo je bilo prekrasno i bistro,
a magnolija u nečijem vrtu savršeno bijela :)
u punom cvatu, latice su se počele već i otresati.
na kasnopopodnevnom suncu divno je izgledala!

planiram ovaj vikend obuti "gumene čizme"
i uputiti se preko polja do šume, potoka, rijeke...
ili ću se popeti na neko brdo.
da omirišem prirodu i osluškujem njeno kretanje...
sjest ću na neki panj ili palo deblo
i slušati kako ptice pjevaju!

MAGNOLIJA U PUNOM CVATU

hladni, kišni, proljetni dan je prošao...čak prebrzo.
nije me oduševio hladan jutarnji zrak
koji me dočekao pred vratima
pri izlasku na kavu s najdražom tinilicom...

nisam svaki dan sretno zaljubljena :)
prošlu me noć sanjao...
i mislio na mene kad je bio daleko:

GOA (Arapsko more)

novi radni tjedan s odličnim početkom...
iako je ponedjeljak uglavnom mrzak
svakom iole normalnom "nedjelatniku" :)
ovaj je za mene počeo vrlo produktivno.

budući da sam vezano uz posao danas prilično surfala
i virtualnom stvarnošću proputovala dio gorskog kotara,
otkrila sam brod na kupi kao iznimnu energetsku točku
(kao i cijeli gornji tok rijeke kupe) - jedva čekam da odem tamo!!!
da uronim noge u rijeku...:)
i napunim fotić slikama.

evo jedne moje amaterske fotke,
jedne od mojih prvih i najdražih na novom fotiću:

ČIČAK U CVATU